Izjava Hikmata Hajiyeva, predstavnika Ministarstva vanjskih poslova, povodom okupacije Kalbadžara, regije Azerbejdžana, i eskalacije u aprilu 2016

Kao dio pokrenutog rata od strane Armenije protiv Azerbejdžana i armenske sistematične agresivne politike i okupacije Azerbejdžana, 2.aprila 1993. godine azerbejdžanska regija Kalbadžar bila je okupirana od strane armenskih naoružanih snaga. Kalbadžar se nalazi iza administrativnih granica azerbejdžanske regije Nagorno-Karabah, i ofanzivna operacija koja se sporovodila u cilju okupiranja Kalbadžara većim dijelom je izvođena izvan armenske teritorije uz teško naoružanje, Mi-24 helikopter sa streljivom i avion sa naprednim fiksnim krilom.

Kao rezultat okupacije oko 60.000 stanovništva Kalbadžara bilo je podvrgnuto etničkom čišćenju, i protjerano je sa vlastite zemlje, 511 nedužnih civila je ubijeno, 321 osoba odvedena je u pritvor ili je nestala. Trenutno, više od 70.000 stanovništva Kalbadžara živi u više različitih regija Azerbejdžana u svojstvu interno raseljenih lica (IRL).

Privatno vlasništvo stanovnika Kalbadžara je opljačkano i uništeno. Zajedno s tim, uništen je i centar Kalbadžara, oko 150 sela, na desetine historijsko-kulturnih građevina, jedan muzej, lječilište Istisu, više od 110 biblioteka, oko 100 škola, 9 dječijih vrtića, i bolnice koje su sravljene sa zemljom od strane armenskih naoružanih snaga. Ozbiljna oštećenja nanesena su bogatom historijsko-kulturnom naslijeđu Kalbadžara.

Historijski muzej u općini Kalbadžar sa svojom unikatnom kolekcijom antičkih kovanica, drevno groblje, albanski samostani i crkve u selu Vang, dvorac Lech, dvorac Ulukhan, dvorac Galaboynu, džamije u općini Kalbadžar i selima, most Taglidash, Kulturna kuća po imenu Ashig Shamshir i druge historijske građevine uništene su od strane armenskih naoružanih snaga.

Originalna i karakteristična arhitektura Ganjasar i Khudavank samostana na području Kalabadžara, koji su pripadali drevnim albanskim Hrišćanima, baština Azerbejdžana, i nisu imali nikakve veze sa armenskom crkvom, su izmijenjeni i pripojeni armenskoj crkvi.

Predatorska eksploatacija izvora prirodnih minerala Kalbadžara je također izvršena. Base Metals CJSC, podružnica u potpunom vlasništvu armenske grupe Vallex CJSC, registrovane u Liechtenstein-u, od 2002.godine eksploatiše  podzemni bakar-zlato rudnik, koji se nalazi u blizini sela Heyvaly u okupiranoj azebejdžanskoj općini Kalbadžar. Predatorska eksploatacija tog rudnika vodi do gotovo potpunog iscrpljenja.

Od 2007.godine, GPM Gold, podružnica GeoProMining Ltd., izvlači rudu iz zlatnog rudnika Soyudlu, u okupiranoj općini Kalbadžar.

Izgradnja ceste Vardenis-Aghdara kroz okupirani azerbejdžanski distrikt Kalbadžar je direktno povezana sa dobijanjem pristupa područjima koja su okupirana i bogata prirodnim izvorima, i sa olakšavanjem izvoza dobara i minerala iz okupiranih teritorija u Armeniju i internacionalno tržište.

Ozbiljna oštećenja nanesena okolini, rezultat su predatorske i ilegalne eksploatacije izvora minerala u Kalbadžaru.

Uvoz minerala, bez valjane revnosti, uključujući i izvoz zlata iz okupiranog Kalbadžara i drugih regija Azerbejdžana, neke od zapadnih zemalja smatraju ozbiljnim pitanjem za razmatranje.

Očiglednim narušavanjem međunarodnih ljudskih prava, Armenija premiješta naseljenike i vodi do demografskih izmjena okupiranog Kalbadžara, što je opet potvrđeno od strane OSCE-ove misije za upoznavanje situacije.

Nakon usvajanja izjave predsjednika Vijeća Sigurnosti Ujedinjenih Nacija 6.aprila, Vijeće Sigurnosti Ujedinjenih Nacija (UNSC) 1993.godine usvojilo je rezoluciju 822 (1993) uzevši u obzir okupiranu azerbejdžansku regiju Kalbadžar. Rezolucija 822 Vijeća Sigurnosti UN-a je ponovo potvrdila princip o „nedopustivosti upotrebe sile za sticanje teritorije“, i zahtijevala je izravno povlačenje svih okupatorskih sila iz distrikta Kalbadžara i ostalih nedavno okupiranih zemalja Azerbejdžana.

Nakon usvajanja rezolucije Vijeća Sigurnosti 822 (1993), CSCE Minsk Group, koju čini devet zemalja, radila je na „rasporedu sati o hitnim koracima“ kako bi sprovela rezoluciju. Umjesto povlačenja naoružanih snaga sa okupiranih područja Azerbejdžana, kao što je i zahtijevala rezolucija Vijeća Sigurnosti UN-a, Armenija je 1993.godine, protivno zahtjevu, nastavila sa okupacijom sljedećih područja Azerbejdžana: Agdama, Džabarlija, Gubadlija, Fizulija i Zengilana.

U svom izvještaju Predsjedniku Vijeća Sigurnosti, 27. Jula 1993.godine, Predsjedavajući konferencije Minsk CSCE, gospodin Mario Raffaelli, naglasio je da je Armenija zanemarila naredbe Vijeća Sigurnosti, pokrenula napad, osvojila nove teritorije Azerbejdžana i osporila napore u posredovanju.

Zajedno sa rezolucijom 822 Vijeća Sigurnosti UN-a, usvojenim rezolucijama 853 (1993), 874 (1993) i 884 (1993)  zahtijevano je hitno, bezuvjetno i potpuno povlačenje okupatorskih snaga sa svih osvojenih zemalja Azerbejdžana. Svejedno, Armenija je sve do sada nastavila da zanemaruje ispunjenje naredbi o rezolucijama Vijeća Sigurnosti UN-a.

Eskaliranje situacije i napad na mnogobrojno civilno stanovništvo Azerbejdžana teškim oružjem duž linije kontakta od strane armenskih naoružanih snaga 2.aprila 2016.godine, još jednom pokazuje da, nastavak okupacije zemalja Azerbejdžana i nezakonito prisusutvo armenskih naoružanih snaga u osvojenim zemljama Azerbejdžana ostaje glavna prijetnja regionalnom miru i sigurnosti. Kao odgovor na napad od strane Armenije, oružane snage Azerbejdžana preuzele su brojne mjere, koje su omogućile sigurnost civilima Azerbejdžana i oslobađanje  strateško bitnih zemalja Azerbejdžana od okupatora.

Armenija mora shvatiti da je okupacija zemalja Azerbejdžana, uključujući i oblast Kalbadžara, trenutna. Jedini način za postizanje održivog i trajnog dogovora jeste da se omogući bezuvjetno i potpuno povlačenje armenskih naoružanih snaga sa okupiranih teritorija Azerbejdžana, vježba neotuđivog prava na povratak prisilno raseljenog stanovništva. Umjesto što gubi vrijeme, i umjesto što obmanjuje vlastiti narod i međunarodnu zajednicu, Armenija mora prestati sa politikom aneksije i etničkog čišćenja, i mora udovoljiti međnarodnim obavezama, te biti konstruktivno angažovana u procesu rješavanja konflikta.

Armenija snosi potpunu odgovornost za održavanje status quo okupacije.