Obilježavanje 650. godišnjice velkog Azerbejdžanskog pjesnika Sejjida Imameddina Nasimija

Danas je u prostorijama Nacionalne i univerzitetske biblioteke Sarajeva, 14. juna, održan književni susret povodom obilježavanja 650. godišnjice velikog azerbejdžanskog pjesnika Sejjida Imadeddina Nasimija. Prisutnim se, između ostalog, obratio i direktor Ismet Ovčina, kazavši da i ovogodišnji susreti Uprave NUBBiH sa predstavnicima Diplomatske misije Republike Azerbejdžan u Sarajevu predstavljaju obnovu dugogodišnje saradnje te razgovor o budućim novim projektima na polju istraživanja, izdavaštva i promociji zajedničkih kulturnih i historijskih vrijednosti. Osim Sporazuma o saradnji između Nacionalne i univerzitetske biblioteke Sarajevo i Nacionalne biblioteke Azerbejdžan, direktor Ovčina spomenuo je i ovogodišnje potpisivanje Memoranduma o saradnji između Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu i Instituta za rukopise Muhammad Fuzuli u Baku-u. Tom prilikom, obraćajući se prisutnim, direktor Ovčina izjavio je i da je posjeta prof.dr. Akrama Bagirova bila povod za proučavanje rukopisne građe azerbejdžanskih pjesnika na orijentalnim jezicima. Zahvaljujući susretljivosti osoblja NUBBiH, prof. Akram Bagirov je u proteklom periodu pronašao oko 28 rukopisa  azerbejdžanskih pjesnika koji su stvarali na jednom od orijentalnih jezika. Ovom prilikom prof. Akram Bagirov poklonio je NUBBiH osam kataloga rukopisa Instituta Muhammad Fuzuli. Institut Muhammad Fuzuli raspolaže fondom od 40 hiljada naslova, od kojih je 14 hiljada rukopisa na orijentalnim jezicima. Kao znak zahvalnosti, NUBBiH poklonila je prof. Bagirovu Katalog svojih rukopisa.

U svom obraćanju, istaknuti naučni saradnik Odsjeka za prevod rukopisa i najstarijih knjiga pri Institutu za rukopise Muhammad Fuzuli u sklopu Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana, prof.dr. Akram Bagirov zahvalio se inicijatoru projekta za prikupljanje kopija rukopisa azerbejdžanskih autora u bibliotekama Bosne i Hercegovine izvanrednom i opunomoćenom ambasadoru Republike Azerbejdžan u Bosni i Hercegovini profesoru Eldaru Hasanovu, direktoru Nacionalne i univerzitetske biblioteke Ismetu Ovčini, direktoru Gazi Husrev-begove biblioteke Osmanu Laviću te predsjedniku Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana akademiku Akifu Alizadeu, zamjeniku predsjednika akademiku Isa Habibbajliju i direktoru Instituta za rukopise Muhammad Fuzuli akademiku Tejmuru Karimliju.

Također, prof. Akram Bagirov izrazio je zahvalnost za srdačan doček, za priliku na omogućenom radu te na susretljivosti i gostoprimstvu osoblja u Historijskom arhivu Sarajeva, Bošnjačkom institutu Adila Zulfikapašića, Arhivu HNK u Mostaru, Orijentalnom institutu u Sarajevu te franjevačkom samostanu Sv. Bonaventure u Visokom. Nakon potpisivanja Memoranduma o saradnji između Instituta za rukopise Muhammad Fuzuli u sklopu Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana i Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, Gazi Husrev-begove biblioteke i Historijskog arhiva Sarajevo, prof. Akram Bagirov iskreno se zahvalio direktorima spomenutih institucija za dobivene kopije nekoliko rukopisa azerbejdžanskih autora. Ovom prilikom prof. Akram Bagirov zahvalio se i azerbejdžanskoj strani te izrazio želju da će bosanske kolege idući put susresti u Baku-u. Osim toga, u svom obraćanju prof. Akram Bagirov naveo je nekoliko imena azerbejdžanskih autora, naročito istaknuvši veliki broj rukopisa značajnog azerbejdžanskog pjesnika i predstavnika hurufizma Sejjida Imadeddina Nasimija, čija se 650. godišnjica obilježava u Azerbejdžanu i širom svijeta. Predsjednik Republike Azerbejdžan Ilham Alijev naredio da se ova godina (2019) proglasi Godinom Nasimija. U svom obraćanju prof. Bagirov govorio je o životu i djelu Nasimija, spomenuvši njegov tragični kraj u sirijskom gradu Halepu. Djela Nasimija prevedena su na mnoge svjetske jezike. Zbog toga je planirano izdanje prevoda stihova Nasimija i na bosanskom jeziku zajedno u saradnji sa naučnim kadrom Bosne i Hercegovine.

Na kraju, direktor Ismet Ovčina izrazio je zahvalnost na saradnji i osoblju Diplomatskog predstavništva Republike Azerbejdžan u Sarajevu.

OBILJEŽAVANJE 650. GODIŠNJICE VELIKOG AZERBEJDŽANSKOG PJESNIKA

SEJJIDA IMADEDDINA NASIMIJA

Oba svijeta u meni su, ali u ovaj svijet ja se ne miješam:
Suština ja sam, ja nemam određeno mjesto – i u postojanje se ne miješam.
Sve što je bilo, biva i bit će – u meni se utjelovljuje
Nasimi

Sejjid Imadeddin Nasimi (1370-1417) spada u red najznačajnijih i najvećih azerbejdžanskih pjesnika i mistika. O njemu se zna vrlo malo pa su ponekad i podaci protivriječni. Pjesnik je rođen 1370.godine u mjestu Šemaha (Širvan). Potiče iz kruga zanatlija, njegov je otac bio ugledan i cijenjen u gradu. Njegova porodica živjela je dobro, što se može zaključiti na osnovu toga da su Nasimi i njegov brat, također pjesnik pod pseudonimom Šah Handan, mogli imati pristupa osnovnom znanju, školujući se u najboljim obrazovnim ustanovama grada Šemaha. Šemaha, tadašnji glavni grad širvanskih šahova, bio je najveći naučni, kulturni i trgovački centar islamskog istoka. Na univerzitetima i medicinskoj akademiji grada Šemahe studirali su studenti iz različitih zemalja, i njima su predavali  istaknuti naučnici, pjesnici. Treba spomenuti i to da je grad Šemaha domovina mnogim istaknutim religioznim djelatnicima, naučnicima, pjesnicima, muzičarima, poput Afzal ad-Dina Ibrahim Haganija, Džamal ad-Dina Muhammada Falakija.

Nasimi je s uspjehom završio šemahinsku medresu gdje je, pored osnova islamske teologije, proučavao i filozofiju, astronomiju, matematiku, medicinu, logiku, klasičnu poeziju i druge oblasti. Tečno je govorio arapski i perzijski jezik te odlično poznavao maternji - azerbejdžanski jezik.

Svoje pjesme pisao je na ova tri jezika. Bezbrižni dani pjesnikove mladosti potrajat će do 15. godine njegovog života. Ti bezbrižni dani iznenada su prekinuti mongolskom najezdom 1385. godine u Azerbejdžan te uspostavom vlasti Timurlena. Bila su to teška vremena.

Hurufizam i Fazlullah Najmi

U to vrijeme dolazi do pojave novog mističnog, ezoteričnog i religiozno-filozofskog učenja hurufizma. Ovo učenje nije bilo toliko usmjereno protiv dogmi ortodoksnog islama, koliko protiv ekspanzije politike tatarskih i mongolskih vlasti. Osnivač ovog učenja je pjesnik Fazlullah Najmi iz Tabriza, a centar učenja hurufizma bio je grad Baku. Fazlullah Najmi mnogo je putovao, obišao je mnoge gradove i naseljena područja Azerbejdžana, primajući u svoju organizaciju pristalice učenja hurufizma. Na jednom takvom putovanju Fazlullah Najmi upoznao se sa Nasimijem koji prihvata učenje hurufizma. Svog učitelja Nasimi je izjednačavao s Bogom, ustanovivši da je njegov učitelj dostigao božansko savršenstvo zahvaljujući ustrajnim i duhovnim vježbama. Kao rezultat toga on je dokučio skriveni smisao Kur'ana.

Hurufizam, koji potiče iz specifičnih pravaca sufizma, u Azerbejdžanu prerasta u socijalno-politički pokret. 1394. godine po naredbi Timura Fazlullah Najmi i nekoliko njegovih pristalica bivaju uhvaćeni u Širvanu. Nakon što su bili podvrgnuti strašnim mučenjima, bit će pogubljeni u gradskoj tvrđavi Alindža. Ova trvđava nalazila se blizu Nahčivana.  U zatočeništvu Fazlullah Najmi piše oporuku Vasijjat-namu svojim sljedbenicima, u kojoj je opisao program daljnje borbe. Oporuku je tajno poslao u Baku.

U ovoj oporuci on moli svoju porodicu, svoje sljedbenike  i učenike da podhitno napuste Azerbejdžan i presele se u sigurnija mjesta, u kojima će nastaviti sa širenjem učenja hurufizma. U toj oporuci on se obraća svojoj mlađoj kćerci s molbom da se uda za Nasimija.

Ispunivši posljednu želju Fazlullaha Najmija i oženivši se njegovom mlađom kćerkom, Nasimi napušta rodno mjesto. Iz djela pjesnika može se zaključiti da je jedno vrijeme živio u Bagdadu, poslije čega je neko vrijeme proveo i u drugim iračkim gradovima, posjetio je Tursku, živio je u Anadoliji, Tokatu i Bursi, kao i u mnogim drugim gradovima, propovijedajući ideje hurufizma zbog kojih je često bio protjerivan i zatvaran u tamnice.

Sirijski grad Halep bio je posljednje pristanište za Nasimija i njegovu porodicu. U ovom gradu Nasimi će sresti mnoge svoje zemljake, koji su pokazivali razumijevanje prema učenju koje im je bilo predstavljeno. Među njima bili su i hurufiti koji su, progonjeni od vlasti, napustili svoja rodna mjesta i u Nasimiju pronašli svog idejnog vođu.

Izražena kroz najljepšu poetsku formu, propovijed Nasimija ne ostavlja ni jednog slušaoca ravnodušnim. Tako će egipatski sultan Mu'adžid izdati naredbu da se otpadnik Nasimi uhapsi i podvrgne mučnom pogubljenju. 1417. godine Nasimi biva uhapšen i zatvoren u halepski zatvor u iščekivanju presude. Ipak, nije morao dugo čekati, presuda je bila oštra: s živog pjesnika oderati kožu, zatim ga raščerešiti, a odsječene udove poslati ostalim hurufitima kao lekciju i opomenu. Čak i poslije takve presude, pjesnik se nije odreko svojih ideja. Tokom mučenja, krvareći, glasno je povikao: Bog – to sam ja! Istina – to sam ja!

Prema izvorima iz srednjeg vijeka, ovakva jedna rasprava s pjesnikom bila je i političkog karaktera, a ne samo religioznog. Nasimi, baš kao i Fazlullah i posljednji teoretičari sufizma, nije uspio pomiriti filozofskog boga sa bogom Kur'ana i izgladiti protivriječnosti. Zapravo, sufizam (hurufizam) Nasimija i njegov panteizam nikako nisu protivriječili osnovama islama i Kur'ana. Ali, kao što možemo vidjeti, sudbina  velikog azerbejdžanskog pjesnika Nasimija bila je tragična. Ta će sudbina postati simbolom herojstva i vjernosti vlastitim idealima i ubjeđenjima.

Ime Nasimi je zlatnim slovima upisano u svjetsku filozofiju i književnost. Tečno je govorio perzijski i arapski jezik, a svoje stihove pisao i na maternjem - azerbejdžanskom jeziku. Naročito ga je privuklo učenje bagdadskog sufije El-Haladža, kojeg je smatrao za svog učitelja i čiji je tragični završetak i sam doživio. Tako su obojica, i El-Haladž i njegov idejni sljedbenik-učenik, bili podvrgnuti mučnoj smrti zbog svojih ideja koje su bile oštra kritika oficijelnoj ideologiji.

Svojim prijateljima Nasimi je često citirao omiljene stihove iz djela El-Haladža, oduševljavajući se njegovim idejama i ljepotom njegovog sloga. Hvaleći mislioca-sufiju u svojim djelima, Nasimi ga je uzdizao do božanskog nivoa.

Prema učenju hurufizma, simbolika i zagonetnost svih stvari u svemiru povezana je s brojem i slovima 28 i 32, koji su smatrani svetima. Poznato je da su Iranci, kako bi izrazili glasove svog jezika, u arapski alfabet dodali još četiri grafeme: p, g, j, c – ukupno 32 grafeme. Nasimi je broju 32 pripisivao božanske moći, upoređujući ovaj broj sa brojem zuba.

Hurufiti su smatrali da lice čovjeka izražava sve kur'anske ajete, o čemu sam Nasimi u jednoj od svojih pjesama kazuje: Čovječe, tvoje lice izraz je Kur'ana, gledajte na nas u obliku Milostivog (Milostivi – jedno od Allahovih imena).

Nasimi smatra da je svijet stvoren Allahovim riječima Budi, a do tog trenutka nijedan od svijetova nije postojao, ničega nije bilo. Zato on i spjeva kako Mu nijedan svijet nije potreban; Onome ko je istini predan, kakva je korist od tih svjetova, - pita pjesnik čitaoca.

Nasimi je bio pristalica islama šiitskog pravca. Zbog toga se on s velikom toplotom, nježnošću i srdačnošću odnosi ka hazreti Aliju. Za razliku od ostalih sunarodnjaka poslanika Muhammeda a.s., Nasimi ustupa posebno mjesto hazreti Aliju u svojim djelima, i nije jednom spjevao nadnarvane osobine h. Alija.

U duhovnoj riznici muslimanskog svijeta Nasimiju kao pjesniku-mučeniku pripada posebno mjesto: o njemu se pripovijedaju legende, njegov životopis proučavaju istočni hroničari (uređivači tezkira), historičari, pjesnici pišu hvalospjeve u njegovo ime, kao heroj je opjevan u narodnim pjesmama. Nasimi pripada malom broju pjesnika koji su pisali na tri jezika: arapskom, perzijskom i azerbejdžanskom. Njegov doprinos kulturi iranskih naroda od velikog je značaja. Nasimi je autor perzijskog divana od 5000 redaka, kao i velikog broja djela napisanih na perzijskom jeziku. Ostavio je vidljiv trag u arapskoj kulturi, obogativši je prelijepim lirskim gazelima i kasidama.

Kada je u pitanju azerbejdžanska kultura, nemoguće ju je predstaviti bez imena Sejjida Imadeddina Nasimija. S pravom se smatra jednim od osnivača azerbejdžanske umjetničke književnosti. On je udario osnove klasičnog, nacionalnog, književnog jezika.

Osim što je odlično razumio narodni govor, Nasimi je imao sluha i za dvorsku poeziju, njegov govor bio je živopisan, bogat poslovicama i izrekama, a dokaz tome su njegove narodne pjesme, bejtovi, mesnevi-stihovi, gazeli.

Nasimi je autor azerbejdžanskog divana, po obimu velikog, dotjeranog zbornika pjesama (od 15 000 redaka).

Nasimi je autor i mulamma-stihova. Redci ovakvih stihova pišu se na različitim jezicima. Pjesnik je pisao i takve stihove u kojima su se u jednom redku nalazila dva jezika. Prvi stihovi nekih melemmi napisani su na arapskom, drugi na perzijskom, a treći dvostih  na azerbejdžanskom.

U pjesmi s redifom Bulunmaz (ili. „Izgubljeno“) pjesnik otvoreno govori o svojim pogledima, navodeći da zemlju vode nedostojni, podli ljudi, tirani, despote, i tvrdoglavi, koji zajedno sa stranim osvajačima i porobljačima običnog svijeta uništavaju državu, kulturu, vjekovna načela i tradiciju. Pjesnik stoga poziva narod da se probudi iz dugog sna i drijemeža te započne borbu za svoje oslobođenje:

Ako razbojnik i opljačka karavan, ništa čudno to nije
Jer u karavanu niko budan nije

Svi muškarci nose čohu i turban,
ipak, ni među hiljadu takvih dostojnog za hat nećeš naći

Pjesnik je opjevao i prirodu kao živu, prirodu koju je potrebno osjećati, i kroz njenu ljepotu pjesnik poziva da se cijeni ljepota života:

Zar ti je dovoljno što su ruže prekrile cvjetnjak,

Što su jasmini uokolo procvali?

Cijeni ovaj trenutak, jer sve će nestati dok trepneš!

Nasimi je u svojim pjesmama opjevao i razum čovjeka koji je sposoban stvarati istinska čudesa, i zahvaljujući tom svojstvu, čovjek je iznad materijalnog svijeta i riznica je svemira.

Onome, ko zemlju i kamen naziva dragocijenim biserima,

Pa, zar čovjek uz ljepotu svoju i nježnost i sam nije biser?

U mnogim svojim pjesmama Nasimi je opjevao prolaznost ljudskog života, pozivajući čovjeka da iskoristi blagodeti života ovog zemaljskog, materijalnog svijeta, a ne da ih traži u drugom, vanzemaljskom, zagrobnom životu:

Hej srce moje, ne nadaj se obećanom, nego

Daj, da ovaj trenutak iskoristimo;

Jučer je bilo, sutra – ovdje nije, udoban je samo ovaj trenutak

Pjesnik smatra da je čovjek najveća božija kreacija koju je stvorio Allah, priroda, čovjek je božiji lik na zemlji:

Ušao ja u džamiju, ili tek prošao pored
Išao ja desno, ili lijevo
Samo jedno mislim; ubijeđen sam
Da je svaki čovjek Bog!

Kao hurufit, Nasimi je tvrdio da su na čovječijem licu izraženi kur'anski ajeti te da je sam bog zapečačen na licu lijepog čovjeka.

Nasimi nije bio protivnik islama, niti je istupao protiv islamskih pravila, postulata, kur'anskih dogmi i principa, ali jeste bio protivnik onih duhovnih lica – fakiha, šejhova i mula, koji su pod krinkom islama taj isti islam iskorištavali, ispoljavajući nemoralne postupke, brinući se o sopstvenom džepu i bogaćenju, a ne o narodu.

Još za vrijeme Nasimija, veliku popularnost doživjela su i djela indijskog pjesnika Emira Hosrova Dehlevija. Pjesnik Emir Hosrov Dehlevi jedan je od prvih koji su napisali djelo imitirajući Hamsu od Nizamija Gandževija kao i odgovor na kaside Haganija. Poznato djelo pjesnika Dehlevija je filozofska kasida Derjajij-abrar (Rijeka pravednih). Nasimi je među prvima napisao osobit ogled o toj kasidi na perzijskom jeziku pod nazivom Bahrulj asrar. U ovom ogledu Nasimi propituje i niz drugih, osjetljivih pitanja i socijalnih problema. Kasida se završava savjetima upućenim čovjeku da pobliže ispita životne pojave te iz njih izvuče tačne lekcije.

U divanu Nasimija ciklus stihova posvećen je i ljubavnoj tematici. U njima se otkrivaju različiti aspekti ljubavi, započev od ljubavi između muškarca i žene i završivši uzvišenom ljubavlju prema Bogu, Fazlullahu i hurufizmu. Genijalni pjesnik opjevao je intimna osjećanja ljubavnika, poetski izrazivši ljubavno stradanje kada je u pitanju neuzvraćena ljubav. Značajno mjesto zauzima ljubav prema Allahu i Fazlullahu:

Srca nam se zaljubiše u fa, zad, lam
(ova tri slova tvore Fazl)

Srca naša zaljebljena su u Kabu i mihrab.

Srca naša zaljubljena su u nesuđenu ljubav

Srca naša zaljubljena su u Džavidan-name

Džavidan-name („Knjiga vječnosti“) pero je Fazlullaha, i u ovom divanu sadržana je suština hurufizma. Nasimi se često u svojim djelima i govorima, prije svega, obraćao djelu svog čitaoca. S razlogom se Nasimi smatra za jedan od stubova azerbejdžanske umjetničke književnosti. Ukupno, poetsko naslijeđe Imadeddina Nasimija odražava širinu i dubinu njegovih pogleda i dubinu humanističkih i filozofskih refleksija. U njegovim djelima čovjek istupa kao slobodni, pobunjenički početak, kao istinsko dijete prirode, njen kruna, ravan Stvoritelju.

*U ovom članku korišteni su izvori objavljenih naučnih radova azerbejdžanskih naučnika o Nasimiju!

Autor: Prof. dr. Akram Bagirov

Nacionalna akademija nauka Azerbejdžana,

Institut za rukopise „Mahammad Fuzuli“